Osho Rajneesh
| Autor: Nebeski Dar | |
Osho
(Chandra Mohan Jain) je rođen u selu Kuchwada, Narsinghpur okrugu u
indijskoj državi Madhya, 11. prosinca 1931. kao najstariji sin od
jedanaestero djece trgovca tekstilom, koji je pripadao Jain-skoj
religiji.
Roditelji su ga poslali da živi s djedom i bakom (majčinim roditeljima) do njegove sedme godine. Po Oshovoj procjeni to je bio najvažniji utjecaj u njegovom razvoju zato što mu je baka dala maksimalnu slobodu bez nametnutog obrazovanja ili ograničenja. U sedmoj godini njegov obožavani djed je umro, tako da se tada vratio živjeti s roditeljima. Djedova smrt ostavila je dubok trag, a i još jedna smrt drage sestrične Shashi kada je imao 15 i to dovodi do neobične zaokupljenosti smrću koja je trajala cijelo njegovo djetinjstvo i mladost. Od najranijeg djetinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, inzistirajući na osobnom iskustvu istine više od slijepog prihvaćanja znanja i vjerovanja primljenih od drugih. Osho doživljava prvi bljesak prosvijetljenja s četrnaest godina. Tih godina eksperimentira s meditacijama. Najviše je uživao izazivajući svoju izdržljivost vježbajući razne tehnike disanja, plivajući u rijeci i boreći se s riječnim brzacima. Osho je doživio duhovno prosvijetljenje 21. ožujka 1953, kada je imao 21 godinu. Rekao je da je odbacio sav napor i očekivanja. Nakon što opisuje intenzivan sedmodnevni proces, priča kako je izašao noću u Bhanvartal vrt u Jabalpuru i sjeo ispod drveta. 
„U
trenutku kada sam ušao u vrt sve je postalo blistavo, sa svih strana -
blagoslov, blaženstvo. Prvi puta sam mogao vidjeti drveće - njihovo
zelenilo, njihov život, njihov snažni pogon. Cijeli vrt je spavao,
drveće je spavalo. Ali mogao sam vidjeti sav život u vrtu, čak i
najmanja travčica bila je prekrasna.
Osvrnuo sam se. Jedno je drvo nevjerojatno svijetlilo. Privuklo me i povuklo prema sebi. Nisam ga izabrao ja, izabrao ga je sam Bog. Sjeo sam ispod njega. Kako sam sjeo, tako su se stvari počele sređivati. Cijeli je svemir postao blagoslovljen.“ Nakon što je doživio prosvijetljenje u svojoj dvadeset i prvoj godini, Osho završava studij filozofije, doktorira 1956., a 1957. - Rajneesh predaje na visokoj školi za sanskrit u Rajpuru. Godinu dana kasnije postaje profesor filozofije na univerzitetu u Jabalpuru. Godine 1966. napušta to mjesto, da bi se posvetio podučavanju meditacije. Šezdesetih godina putuje Indijom kao „Acharya (Učitelj) Rajneesh" držeći predavanja i izazivajući ortodoksne religiozne vođe na javne polemike, ispitivao je tradicionalna vjerovanja i sretao ljude svih životnih usmjerenja dotičući milijune srca. 1968. godine nastanjuje se u Bombaju gdje je živeći i podučavajući u Woodland apartmanu počeo razvijati svoju jedinstvenu Dinamičku meditaciju. Moderni čovjek, govorio je, previše je opterećen zastarjelim tradicijama prošlosti, kao i tjeskobama modernog života, tako da mora proći kroz duboki proces pročišćenja prije no što se može ponadati da će otkriti stanje bez misli - opušteno stanje meditacije. 1974. Osho otvara ashram u Puni koji postaje Meka za moderne tragače za Istinom. Sljedbenici ga počinju zvati Bhagwan - Blaženi. Tadašnji predsjednik Indije, Morarji Ranchhodji Desai, godinama je spriječavao sve napore Bhagwanovih učenika da presele ashram u jedan zabačeni dio Indije, gdje bi eksperimentirali s njegovim učenjem i stvorili zajednicu koja bi se samofinancirala i živjela u duhu meditacije, ljubavi, kreativnosti i smijeha.  1980. - Izvršen je pokušaj ubojstva na Bhagwana, pri jednom od njegovih predavanja. Napadač je bio član jedne tradicionalne indijske sekte. Iako se službena crkva, kako na Istoku tako i na Zapadu, njemu protivi, Bhagwan tada već ima četvrtinu milijuna učenika - iniciranih sannyasina. 1981. Bhagwan prestaje s predavanjima i stupa u fazu „komunikacije srca k srcu, bez riječi", jer mu je tijelo prilično oslabilo i treba odmora. Njegovi američki sljedbenici kupuju veliko imanje u pustinji centralnog Oregona. Oko njega se stvara model poljoprivredne zajednice koja se razvija nevjerojatnom brzinom, pokazujući impresivne rezultate pretvaranjem pustinje u zelenu oazu, sposobnu hraniti 3000 ljudi. Na ljetnim festivalima prisustvovalo je i do 20 000 ljudi iz cijeloga svijeta koji su stanovali i hranili se u Rajneeshpuramu. S druge strane, američka vlada odbija Bhagwanov zahtjev za odobrenje stalnog boravka; sam grad Rajneeshpuram postaje izložen napadima oregonskih vlasti i kršćanske većine. U listopadu 1984. Bhagwan ponovo počinje govoriti pred javnošću. Istovremeno s rastom zajednice u Oregonu stvaraju se velike zajednice u svim važnijim zapadnim zemljama, uključujući i Japan, koje žive od svojih neovisno zarađenih prihoda. 
1985.
Bhagwanova tajnica i nekoliko članova uprave iznenada napuštaju
zajednicu, a na vidjelo izlazi cijeli niz ilegalnih djela koja su
počinili. Bhagwan poziva američke vlasti da obave temeljnu istragu što
one iskorištavaju da bi pojačale svoju borbu protiv zajednice. Bhagwan
biva uhapšen. Put do mjesta gdje mu se trebalo suditi, a koji uobičajeno
traje nekoliko sati avionom, produžio se na čak osam dana. Nekoliko
dana se čak nije znalo ni gdje se nalazi, a kasnije je Bhagwan pričao da
su ga u Oklahomi uveli pod drugim imenom i strpali u karantenu zajedno
sa zatvorenikom koji je bolovao od hepatitisa, bolesti koja je fizički
oslabljenom Bhagwanu mogla biti kobna.
Sat
vremena prije nego što je konačno trebao biti oslobođen, poslije
dvadeset dana muka, otkrivena je bomba u zatvoru. Svi su bili evakuirani
osim Bhagwana. U zatvoru su ga kroz hranu trovali opasnim talijumom,
koji je do kraja ostao u njegovoj krvi, rušeći mu ionako krhko zdravlje.
Naposlijetku, na savjet svojih pravnika, Bhagwan je priznao krivnju za
dva od trideset i četiri prekršaja kojim su ga teretili i na taj način
izbjegao dalji rizik po život od strane američkog pravosuđa.
Upotrijebio je "Alfred klauzulu", po kojoj se netko može proglasiti krivim iako to nije svojom osobnom krivnjom. Nakon plaćanja kaucije od 400 000 dolara i zabrane ulaska u Ameriku za narednih pet godina, on napušta tu zemlju privatnim avionom, te leti za Indiju. Tjedan dana kasnije, zajednica u Oregonu se počela raspadati.
Naredne
1986. godine Bhagwanu nije bio dopušten boravak ni u jednoj od država u
koje bi se uputio: Grčka, Švicarska, Švedska, Engleska, Irska, Kanada,
Nizozemska, Njemačka, Italija, Urugvaj, Jamajka, Portugal, odbijali su
ga pustiti u svoju zemlju ili bi mu svega nekoliko dana po ulasku u
zemlju poništavali vizu i proglašavali ga nepoželjnim. U Urugvaju
saznaje zašto nije bio pušten u druge zemlje. Faxevi s informacijama o
navodnim krijumčarenjima stvari i droge te prostituciji stizali su
uvijek neposredno prije nego što bi se on obratio toj zemlji za vizu,
što bi logično prouzrokovalo reakcije policije. Tako je Bhagwan svojim
radikalnim raskrinkavanjem svih vrsta ljudske i vlastodržačke laži i
licemjerstva, zaslužio titulu "svjetskog državnog neprijatelja", kakvu
nemaju ni okorjeli kriminalci. Posljednje tri godine svog ovozemaljskog
života proveo je u svom ashramu u Puni.
 Oshovi govori učenicima i tragačima širom svijeta objavljeni su u više od šest stotina tomova, i prevedeni na preko trideset jezika. Kao što sam kaže "moja poruka nije doktrina, niti filozofija. Moja poruka je zapravo alkemija, nauka transformacije, tako da jedino oni koji su spremni umrijeti takvi kakvi jesu i biti rođeni ponovo u nečem tako novom da ga sada ne mogu čak ni zamisliti...jedino takva nekolicina hrabrih ljudi će biti spremna slušati, jer slušanje postaje riskantno." "Slušajući, vi poduzimate prvi korak ka tome da budete preporođeni. Tako, to nije filozofija od koje jednostavno možete napraviti ogrtač i hvaliti se njom. To nije doktrina u kojoj možete naći utjehu za uznemiravajuća pitanja. Ne, moja poruka nije neka verbalna komunikacija. Ona je mnogo riskantnija. Ona nije ništa manja od umiranja i ponovnog rođenja." Pošto je posljednje dvije godine uglavnom držao predavanja o zenu, istovremeno se usmjeravajući na samu srž svoga učenja, spajajući i poništavajući u sebi sve tradicije, učenici su ga nazvali Osho, po jednom zen-učitelju, što znači "novi čovjek". Promijenio je ime Bhagwan Shree Rajneesh u Osho Rajneesh 12. rujna 1989. godine, jer je potpuno svojim učenjem prevladao indijsku vjersku tradiciju, iz koje potječe titula Bhagwan. Time je promijenjeno ime organizacije koja se razgranala širom svijeta, kao i naslovi blizu 400 knjiga, koliko je ostalo iza njega.
19.
siječnja 1990. god., Osho Rajneesh napustio je svoje tijelo - oslabljeno
srce je popustilo i Bijeli Oblak se raspršio u Beskraju. Njegovi
učenici pričaju da se ponašao kao da ide na izlet toga dana; kada su
jedna po jedna funkcija tijela počele otkazivati, nije dozvolio svom
osobnom lječniku da ga prenese u bolnicu na operaciju riječima: „Došlo
je vrijeme da odem." Potvrđujući učenje Osha da je smrt radost i
ekstaza, njegov liječnik je počeo plesati oko kreveta na kome je ležao
jedan od rijetkih Prosvijetljenih ljudi našega vremena. Po objavljivanju
vijesti o smrti njegovog tijela, cijeli ashram u Puni je počeo slaviti,
dok se njegovo tijelo iste večeri spaljivalo, po starom indijskom
običaju. Urna s pepelom se čuva ispod njegovog kreveta, dok je njegova
božanska mudrost stalno prisutna među njegovim učenicima, koji
nastavljaju voditi organizaciju NEO-SANNYAS INTERNATIONAL i održavaju
njegovo učenje i prisustvo živim, pamteći riječi: „Moje tijelo će
umrijeti, ali moja energija će ostati vječno s vama." Kažu da su mu
posljednje riječi bile, dok je tiho odlazio: „Ja nisam s ove planete.
Moje tijelo je ovdje bilo samo gost."
 |
Нема коментара:
Постави коментар